Legende


Kako je Brinje dobilo ime

Brinje se u povijesnim dokumentima prvi put spominje 1343. godine pod imenom "Brigna" odnosno "Bregne". O nastanku imena "Brinje" postoje različite teorije. Neki smatraju da ime mjesta potječe od biljke borovice koja je česta u ovom kraju, a koja se prema lokalnom čakavskom govoru naziva "brnja". Drugo tumačenje povezano je s lokalizmom "brinia", što znači uzvišenje.

Nastanak imena Sokolca

O nastanku imena Sokolca postoje dvije teorije, a obje su povezane sa sokolima. Prva legenda kaže da je Sokolac dobio ime prema sokolu kojeg je knez Nikola IV. poslao kao poklon Veneciji uoči vjenčanja sa svojom prvom suprugom Dorotejom Gorjanski, o čemu svjedoče grbovi Frankopana i Gorjanskih uklesani na svodove kapele. Prema drugoj legendi, nakon napuštanja utvrde, u potkrovlju su se počeli gnijezditi sokolovi pa je narod utvrdi dao ime - Sokolac.

Kako je baba Rajkovićka obranila Brinje

Nakon prodora Turaka u ove krajeve, Frankopani su Sokolac prepustili vojsci. Plemićki dvor postao je čvrsta utvrda Vojne Krajine, a dvorska kapela je pretvorena u obrambenu kulu s puškarnicama. Posebno je bilo teško 1530.godine, kad su sva sela u okolici Brinja zapaljena i opljačkana. Iako su nekoliko puta pokušali, Turci nikada nisu uspjeli osvojiti Brinje. Legenda kaže da je Brinje obranila "baba Rajkovićka" polijevajući Turke vrelom juhom sa prozora kule na Sokolcu.

Divovska zmija i Talijani

Za vrijeme 2. svjetskog rata, kad su na Sokolcu boravili talijanski vojnici, nastala je legenda o divovskoj zmiji. Prema legendi, jedan mladi vojnik je zaspao na straži i zapovjednik ga je za kaznu zatvorio u podrum kapele. Nakon nekog vremena vojnik je počeo zazivati pomoć, no oficir se nije obazirao na njegove povike jer je mislio da vojnik glumi. Kad je zapovjednik konačno sišao u podrum, u prostoriji je zatekao ogromnu zmiju koja je progutala nesretnog vojnika.


Jezerane - Pećina

- speleološki dragulj

Legenda kaže da je u Pećini bilo sakriveno zlato koje mnogi i dan danas traže, a starosjedioci kažu kako se baš na tom mjestu na Veliki Petak, dan kada su zvona u svim crkvama zavezana, točno u podne čuje njihov zvuk. 

Legenda:   LINK


Crkvica sv. Apolonije propala u zemlju 

Naš stari narod kaže da je nekad davno na Umcu u Brinju postojala crkvica sv. Apolonije koja je propala u zemlju. I danas se na tom mjestu može vidjeti jama, a narod još kaže i da ako na tu jamu točno u podne nasloniš uho, iz nje se još uvijek čuju zvona crkvice sv. Apolonije.  

Napisala: Lidija Vranić, 2. trg. (prosinac, 2008.) 

Legenda:   LINK


Kapelica na Umcu propala u zemlju 

Nekada davno, kažu naši stari, na Umcu u Brinju postojala je kapelica. Pored nje su se nalazili mladi i prelili. Pored te kapelice momak je ostavio svoju djevojku, a ona je od tuge umrla. Kada je djevojka zauvijek zatvorila svoje oči, crkvica se urušila i potonula u zemlju, a brdašce se sravnalo i odmah je bilo pokriveno travom, kao da nikada ničega tu nije bilo. Kažu ljudi da ako točno u podne prisloniš uho na brdašce, možeš čuti kao tužno zvone zvona potonule kapelice. 

Napisala: Ivana Perlić, 1. ekon. (siječanj, 2010.) 

Legenda:    LINK


Frankopan pobijedio medvjeda

Nekada davno plemić Frankopan išao je u lov i dok je jahao, napao ga je medvjed. Nekim se čudom uspio obraniti od medvjeda i zato što je ostao živ zavjetovao se da će izgraditi crkvicu i na nju postaviti medvjeñu glavu. To je i učinio, a nazvao ju je crkvica sv. Vida. 

Napisala: Lidija Vranić, 2.trg. (prosinac, 2008.)      LINK

Kako je Križpolje dobilo ime 

Stari ljudi su govorili da se u davna vremena Križpolje zvalo Križevo Polje. Prema legendi, tu je s neba na zemlju pao ogroman križ, tako je mjesto dobilo ime. Na mjestu gdje je pao križ, izgrađena je crkva sv. Križa. 

Napisala: Julia Krznarić, III. prodavač (veljača, 2016.)     LINK